Povišene gredice

Za pravo, smisao ovog bloga jer da stavim na papir na ovaj način sva naša iskustva i pogreške koje smo radili tijekom izrade vrta. Da se razumijemo, mi smo gradska djeca, vrt kojega sam imala je bio isključivo balkonski, ono par kaktusa (vrlo zahvalne bilje koje NE umiru čak niti ako ih zaboravite tjednima zaljevati), koja lavanda, bosiljak itd. Ovo je moj doprinos svima onima koji se možda dvoume ili se pitaju da li će moći/znati raditi na zemlji. Pa ako smo mi uspjeli, i svi vi možete. :)

Dakle... kako ide ona pjesma... 

I'm an absolute beginner
And I'm absolutely sane
As long as we're together
The rest can go to hell.... 

ali pustimo Davida Bowie-a. Ovo je bio stvarno veliki podhvat za nas. Prvo su nas odgovarali od nauma da se preselimo iz grada na "selo". Pa su zašutili, pa eto ih sada svaki vikend na roštilju i finoj domaćoj kuhinji. :) 

Život vas usmjeri na pravu tračnicu. Samo ju morate znati pratiti.

Upustili smo se u ovo na način da smo zažmirili i skočili i bili uvjereni da će nas netko uhvatiti. I je, priroda nam vraća stostruko. Ne mogu vam opisati okus jagoda koje uzgojite sami ili okus rotkvice koju taj tren isčupate iz zemlje, malo operete i pojedete. A kada rajčice krenu... uf...

No da se vratimo na temu koja je u naslovu. Kako smo bili sudionici 72-satnog permakulturnog tečaja dizajniranja krajolika, usporedno s tečajem smo i mi formirali naše gredice. Za to nam je bilo potrebno 2 dana. I onda još dva dana za stavljanje malča (pokošene slame tj ostataka od ječma i pšenice u našem slučaju) na formiranu gredicu. Malč na zemlji oponaša lišće i granje koje padne na tlo u šumi. Tijekom godina kako pada snijeg i kiša evo to lišće i granje truli i stvara humus koji je bogat životom (mikro i makro organizmi i nutrijenti u tlu ga čine izuzetno bogatim). Isto tako malč trune kako pada kiša, kako grije sunca, pada i topi se snijeg i vi zapravno ne trebate dodavati komposta. OK, u jesen ćemo na naše gredice staviti kompost i preko njega još deblji sloj malča (30-40 cm), ali nije potrebno oranje, frezanje niti okopavanje. Osim ako nećemo trebati popraviti koju gredicu. I da, sloj malča spriječava prekomjerno isušivanje tla, gubitak gornjeg sloja zemlje koje otpuhuje vjetar, zadržava vodu, štiti biljku i sjeme koje ste posadili od ptičica koje bi ga mogli pojesti. I još puno toga. 

Znači na prijašnjim slikama se moglo vidjeti kako je vrt izgledao prije, a ovako izgleda nakon malčiranja:

Malčirani vrt

Dobro došli u naš permakulturni svijet. Nadam se da ćete nas pratiti kako ćemo nastojati učiniti naše imanje permakulturnim i samoodrživim.

Nakon toga počeli smo sa planiranjem sadnje sjemena i sadnica koje smo uzgojili u kući, prema preporukama koje vrste saditi kako bi se one međusobno što bolje podržavale. Osim stavljanja na papir trebalo je voditi računa o tome da se na mjestima gdje su prošle godine bile rajčice one opet tamo i posade (jer one vole isto mjesto), da mjesto na kojem je bio grah i grašak doću recimo kupusnjače jer one vole tlo bogatom dušikom. I naravno trebalo je voditi računa o razmaku između pojedinih biljaka, te o visini biljke kada ona naraste kako ne bi jedna drugoj radile preveliki hlad. Općenito biljke koje imaju veće listove više vole poluhlad, pa je bilo zgodno kombinirati rajčicu, salatu i luk. Naime luk čuva rajčicu od nametnika, a rajčica luk od lukove muhe. I tako neke sitnice. Osim toga posadili sm o u sjemenu i neke "egzotičnije" vrste kao što su tomatillo rajčica. Biljka je meksičkog porijekla iz porodice rajčica veoma slična fizalisu. Ima okrugle plodove čija boja varira od žute, zelene do ljubičaste. Plodovi su slično kao i fizalis u svilenkastoj ljusci, koja kako plod dozrijeva tamni. Da bi biljke donosile plodove potrebne su barem dvije biljke zbog oprašivanja. Tomatillo voli toplu klimu i sunce tako da se može sijati direktno u zemlju nakon što prođe opasnost od mrazeva ili se može sijati u zatvorenom nekih 6 do 8 tjedana prije očekivanog zadnjeg mraza. Nakon što noćne temperature budu iznad 10 stupnjeva sadnice se tokom dana mogu iznijeti malo van na nekih sat vremena da se priviknu na vanjske temperature. Presadnice se mogu saditi malo ranije u odnosu na rajčicu na otprilike istom razmaku kao i rajčica. Kada stabljike dovoljno narastu uz njih se može staviti kolac, a zaljevanje i gnojenje je slično kao kod fizalisa.

Plodovi se beru kada ljuska potamni i djelomično se raspukne, a plodovi budu čvrsti.

Plodovi se mogu konzumirati sirovi ili termički obrađeni. Zreli plodovi se mogu držati u hladnjaku do 2 tjedna, a možda i duže ako se ogule od ovojnice i stave u zatvorenu plastičnu vrećicu. Također se mogu zamrzavati cijeli ili narezani. Dosta se koriste u meksičkoj kuhinji, pogotovo za pripremu zelene salse.

Evo i slika:

Detaljnije slike ćete dobiti kada izraste i naravno recepte za pripremu ovog ploda. :)

Mogu reći da je planiranje vrta dugi proces, on počinje u jesen za iduće proljeće. Međutim kako smo mi došli u kasnu jesen, priprema je trebala biti ekspresna. Slamu smo morali kupiti (za cijeli vrt nam je bila potrebna jedna roto bala) i koštala je oko 150kn. OK, to je bilo krajem 3 mj, tada je potražnja visoka, slama se kupuje inače u 6 mj kada ide košnja. Ove godine smo pametniji pa smo već s nekim ljudima u dogovoru oko kupnje (povoljnije naravno) slame. I naravno kupujemo veću količinu. Sada kako slame više nemam, koristim pokošenu travu, nakon što muž pokosi travu ostavi ju da se par dana posuši na suncu i tek ju tada stavljamo na gredicu.

Ovdje ću se zaustaviti jer u idućem postu ću vam pokazati kako izgleda naš plan vrta. A do tada odoh baciti pogled na svoj tomatillo.

Prvo napravi svoj vrt

Čitam i slušam o tome kako se ljude žale da se voda koja je slobodna ne bi trebala plaćati, da hrana koja se prodaje je loša, da je GMO itd. Prvi korak u tome, ako ne želite biti sheeple (izvedenica people i sheep) je da sami uzgojite svoj vrt. Na taj način imate ćete onoliko zdravu hranu koliko to želite. Što znači, da ako ćete špricati protiv nametika, preuzet ćete na sebe odgovornost kod konzumiranja iste te hrane. A ako se odlučite ne špricati i jesti ono što vam priroda pruži, onda ćete biti nagrađeni najboljim i najzdravijim okusima koje je vaše nepce totalno zaboravilo okusiti. Znam što govorim tj. pišem. :) 

Ali provest ću vas kroz sve ovo korak po korak. Znači, stanje vrta kojega smo zatekli bilo je slijedeće:

1. tradicionalne kvadrataste gredice u kojima se sadilo max u 4 reda (svezajedno 24 reda za sadnju)

2. praktički monokulture (zatekli smo na dvije velike gredice samo matovilac)

3. između zadnje dvije gredice ogroman neiskorišteni prostor

4. voćnjak je samo voćnjak i prenatrpan je sa borovima (borovi rade kiselo tlo koje nije baš bilo pogodno za sve voćke)

5. brajda samo sa izabelom (fino za onoga tko voli kombinaciju kisele kožice i slatke sredine koja ima velike koštice)

A evo i slika:

Desni dio vrta i brajda

Ignorirajte biodom u pozadini, nije izdržao ovu zimu. Indentična situacija je bila i na lijevoj strani vrta.

Lijevi dio vrta i drvarnica

Prvo nam je bio cilj napraviti vrt koji će biti održivi i koji se neće bazirati na klasičnom vrtlarstvu koje je bilo primijenjeno ovdje. Prvo smo uklanjali travnatu površinu izmeću zadnjih dviju gredica. I to je trajalo. Zemlja je bila vrlo utabana na tom dijelu i teško ju je bilo obraditi. Motikom smo uklonili gornji sloj trave, taj sloj smo prenjeli u prednji dio voćnjaka. I ovaj posao je trajao. OK, malo nas je omela i zima, ali bili smo uporni i dosljedni. 

Nakon toga frezanje tj usitnjavanje zemlje, pa formiranje visokih gredica koje će biti široke oko 80 cm i na koje ćemo saditi 2-3 različite kulture. Formirali smo 42 nove povišene gredice. Gredice imaju blago valovit oblik, što je totalna suprotnost klasičnim ravnim linijama koje su bile do tada. Povodili smo se za dobro poznatim načelom da ne treba izmišljati toplu vodu, sve je već tuz oko nas. Samo treba znati prepoznati tj. pročitati iz krajolika koji nas okružuje. Prirodno oblici koji su održivi već milijunima godina, stvorila je priroda. Pa prema tome, zašto komplicirati. Naš dizajn je postao tečan, gredice su postale duže i ljepše, a vrt je počeo poprimati svoj oblik.

Ne moram spominjati da smo ovo radili skoro tjedan dana, rušili smo se slatko umorni u krevet svaku večer. Ali znali smo da ovo radimo sada i možda još par puta kada ćemo trebati popraviti koji gredicu i to je to.

I znaš i osjećaš da će ti to što radiš zemlja vratiti stostruko plodovima koje ćeš brati i jesti.

Kako je sve počelo

Znate onaj osjećaj kada se budite u stanu u kojem živite, a znate da ne pripadate tu? E tako sam se ja jednog ljetnog dana prošle godine probudila i shvatila, da ja ne pripadan više tu. Ok, ovom osjećaju prethodio je događaj kada su nam ukrali bicikle iz podruma. Na svom novom-starom biciklu vozila sam se cca 5 puta. Dakle, snalažljivi lopovi ušli su kroz ulazna vrata, vrata koja vode u podrumske prostorije i obili su bravu na našoj šupi. Nije me utješilo to što su mi rekli da je u to doba godine učestala pojava krađe bicikla. Gle, vidjela sam samo da se neću više voziti na njemu. Nije puno koštao, bio je star i rabljen, ali bio je moje novo, bolje i jednostavnije prijevozno sredstvo po gradu. Pitala sam se nakon toga, što ih spriječava da provale u stan? Ne bi u njemu našli ništa značajno, ali bi mi napravili nepotrebnu štetu. Uglavnom, da skratim priču. Ne želim nikoga obeshrabriti kod prvog čitanja.

Odluka je pala, selimo iz Zagreba. Nekako je u meni sazrila ideja da u gradu se vidim trajnu budućnost. Grad mi više nije pružao ništa što bi me veselilo. Odavno sam uvidjela ispraznost shoppinga i gomilanja stvari od kojih nosim samo par majica, par hlača, dok ostatak čami u tami ormara i čeka da ga uopće primjetim da postoji. I da, dijete... trudite se za njega kuhati što zdravije. Kupujete na tržnici kod vama dobro poznatih i provjerenih kumica, povrće i voće i nastojite zatomiti crva sumnje koji vam ruje i govori da i te kumice vjerojatno kupuju svo to voće i povrće po zelenim tržnicama. A te iste tržnicek upuju od velikih proizvođača koji, kako bi održali i uzgojili tu monokulturu, špricaju ju sa svime i svačime. I opet se vraćamo na ono što odavno sam znala, ako želiš čisto, organski, ne špricano voće i povrće - UZGOJI GA SAMA. Vrlo jednostavno... ako imaš zemlju. OK, nisam se htjela baviti vikend vrtlarstvima, to je kao da si jednom nogom tu i tamo istovremeno. Sjediš na dva stolca i cijelo vrijeme gledaš kada će ti se koji izmaći ispod teba. A tada, uhvati se za ono što možeš i nadaj se da se nećeš previše nalupati po guzici.

Mi smo jedni od onih sretnika koji nisu imali kredit na stanu, tako da smo ga prodali i dodali i kupili 30 min od Zagreba kuću sa 3500m2 okućnice. Ljudi od kojih smo kupili već su imali manji vrt, voćnjak ispred kuće koji je već živio 30 godina i kojega je već bilo moguće brati. Svidjelo nam se sve.  I činjenica da imamo svoju vlastitu bunarsku vodu. Pa-pa klorirana vodo lošeg okusa koja nas truje po gradovima. Da se razumijemo, nismo ni u Zagrebu pili tu vodu, kupili smo 2 demižona (ili kako li se to već zove) od 20 L i svakih 2 tjedna išli podno Sljemena po vodu. Vododvodnu vodu smo koristili samo za kupanje i pranje.

Možda smo izabrali krivo vrijeme za preseljenje jer kasna jesen za gradsku djecu koja su živjela komotno grijući se na radijatore, predstavljala je iskušenje zbog činjenice što ćemo se samo grijati na drva. Peć je bila mala i trebalo ju je dosta ložiti. Ali u ovoj prvoj zimi shvatili smo da nam u spavaćim sobama nije potrebno imati visoku temperaturu, dapače ugodnih 16-18 stupnjeva je idealna temperatura za spavanje. Naučili smo nakuriti peć tako da je u donjoj etaži bilo 30 stupnjeva, a u gornjoj 22. Je, dva kata... jesam li spomenula da smo imali u Zagrebu stan od 43m2?

Naša kuća je opremljena i sa peći na plin. Svi su bili time oduševljeni, a mi malo skeptični i bili smo u pravu. Lokacija peći je idealna, centrirana je u sredini kuće. I super ona grije, zagrije prostor za 15 min, ali treba joj oko 10 min da se sav zrak oko nje ohladi nakon što ju ugasite. Pa je odluka pala... peć se prodaje. Radije mi investiramo u veću peć na drva.

Kako smo oduvijek htjeli imati svoj vrt, odluka je pala da se uključimo u tečaj permakulturnog dizajna. Pokrenuli smo i to, organizirali tečaj, završili ga uspješno, zajedno sa još 9 prekrasnih ljudi s kojima smo još uvijek u kontaktu, i počeli raditi svoj vrt... a ovo je priča o tome kako ćemo korak po korak napraviti svoje samoodrživo permakulturno imanje...

Nadam se da će vam ovaj blog biti inspiracija da preskočite strah i uskočite u sedlo iz kojeg ćete upravljati sami svojim životima.