Znate onaj osjećaj kada se budite u stanu u kojem živite, a znate da ne pripadate tu? E tako sam se ja jednog ljetnog dana prošle godine probudila i shvatila, da ja ne pripadan više tu. Ok, ovom osjećaju prethodio je događaj kada su nam ukrali bicikle iz podruma. Na svom novom-starom biciklu vozila sam se cca 5 puta. Dakle, snalažljivi lopovi ušli su kroz ulazna vrata, vrata koja vode u podrumske prostorije i obili su bravu na našoj šupi. Nije me utješilo to što su mi rekli da je u to doba godine učestala pojava krađe bicikla. Gle, vidjela sam samo da se neću više voziti na njemu. Nije puno koštao, bio je star i rabljen, ali bio je moje novo, bolje i jednostavnije prijevozno sredstvo po gradu. Pitala sam se nakon toga, što ih spriječava da provale u stan? Ne bi u njemu našli ništa značajno, ali bi mi napravili nepotrebnu štetu. Uglavnom, da skratim priču. Ne želim nikoga obeshrabriti kod prvog čitanja.
Odluka je pala, selimo iz Zagreba. Nekako je u meni sazrila ideja da u gradu se vidim trajnu budućnost. Grad mi više nije pružao ništa što bi me veselilo. Odavno sam uvidjela ispraznost shoppinga i gomilanja stvari od kojih nosim samo par majica, par hlača, dok ostatak čami u tami ormara i čeka da ga uopće primjetim da postoji. I da, dijete... trudite se za njega kuhati što zdravije. Kupujete na tržnici kod vama dobro poznatih i provjerenih kumica, povrće i voće i nastojite zatomiti crva sumnje koji vam ruje i govori da i te kumice vjerojatno kupuju svo to voće i povrće po zelenim tržnicama. A te iste tržnicek upuju od velikih proizvođača koji, kako bi održali i uzgojili tu monokulturu, špricaju ju sa svime i svačime. I opet se vraćamo na ono što odavno sam znala, ako želiš čisto, organski, ne špricano voće i povrće - UZGOJI GA SAMA. Vrlo jednostavno... ako imaš zemlju. OK, nisam se htjela baviti vikend vrtlarstvima, to je kao da si jednom nogom tu i tamo istovremeno. Sjediš na dva stolca i cijelo vrijeme gledaš kada će ti se koji izmaći ispod teba. A tada, uhvati se za ono što možeš i nadaj se da se nećeš previše nalupati po guzici.
Mi smo jedni od onih sretnika koji nisu imali kredit na stanu, tako da smo ga prodali i dodali i kupili 30 min od Zagreba kuću sa 3500m2 okućnice. Ljudi od kojih smo kupili već su imali manji vrt, voćnjak ispred kuće koji je već živio 30 godina i kojega je već bilo moguće brati. Svidjelo nam se sve. I činjenica da imamo svoju vlastitu bunarsku vodu. Pa-pa klorirana vodo lošeg okusa koja nas truje po gradovima. Da se razumijemo, nismo ni u Zagrebu pili tu vodu, kupili smo 2 demižona (ili kako li se to već zove) od 20 L i svakih 2 tjedna išli podno Sljemena po vodu. Vododvodnu vodu smo koristili samo za kupanje i pranje.
Možda smo izabrali krivo vrijeme za preseljenje jer kasna jesen za gradsku djecu koja su živjela komotno grijući se na radijatore, predstavljala je iskušenje zbog činjenice što ćemo se samo grijati na drva. Peć je bila mala i trebalo ju je dosta ložiti. Ali u ovoj prvoj zimi shvatili smo da nam u spavaćim sobama nije potrebno imati visoku temperaturu, dapače ugodnih 16-18 stupnjeva je idealna temperatura za spavanje. Naučili smo nakuriti peć tako da je u donjoj etaži bilo 30 stupnjeva, a u gornjoj 22. Je, dva kata... jesam li spomenula da smo imali u Zagrebu stan od 43m2?
Naša kuća je opremljena i sa peći na plin. Svi su bili time oduševljeni, a mi malo skeptični i bili smo u pravu. Lokacija peći je idealna, centrirana je u sredini kuće. I super ona grije, zagrije prostor za 15 min, ali treba joj oko 10 min da se sav zrak oko nje ohladi nakon što ju ugasite. Pa je odluka pala... peć se prodaje. Radije mi investiramo u veću peć na drva.
Kako smo oduvijek htjeli imati svoj vrt, odluka je pala da se uključimo u tečaj permakulturnog dizajna. Pokrenuli smo i to, organizirali tečaj, završili ga uspješno, zajedno sa još 9 prekrasnih ljudi s kojima smo još uvijek u kontaktu, i počeli raditi svoj vrt... a ovo je priča o tome kako ćemo korak po korak napraviti svoje samoodrživo permakulturno imanje...
Nadam se da će vam ovaj blog biti inspiracija da preskočite strah i uskočite u sedlo iz kojeg ćete upravljati sami svojim životima.
Nema komentara:
Objavi komentar